Imenica umjesto zamjenice

U arapskom jeziku zamjenice se koriste kako bi govor bio kraći i jasniji. Međutim, u Kur’anu se ponekad umjesto zamjenice ponavlja imenica. Time se dodatno naglašava značenje i pojašnjava razlog određene tvrdnje.

Primjer 1:

مَن كَانَ عَدُوّٗا لِّلَّهِ وَمَلَٰٓئِكَتِهِۦ وَرُسُلِهِۦ وَجِبۡرِيلَ وَمِيكَىٰلَ فَإِنَّ ٱللَّهَ عَدُوّٞ لِّلۡكَٰفِرِينَ

“Ko je neprijatelj Allahu, Njegovim melekima, Njegovim poslanicima, Džibrilu i Mikailu, pa Allah je neprijatelj nevjernicima.” (El-Bekara, 98)

Umjesto da kaže „Allah je njihov neprijatelj“, u ajetu se kaže „Allah je neprijatelj nevjernicima“.

Time se naglašava da je njihovo neprijateljstvo znak nevjerovanja, da je nevjerovanje razlog Allahovog neprijateljstva prema njima i da se ova poruka odnosi na sve nevjernike.

Primjer 2:

وَٱلَّذِينَ يُمَسِّكُونَ بِٱلۡكِتَٰبِ وَأَقَامُواْ ٱلصَّلَوٰةَ إِنَّا لَا نُضِيعُ أَجۡرَ ٱلۡمُصۡلِحِينَ

“A oni koji se čvrsto drže Knjige i koji obavljaju namaz – pa, Mi doista nećemo dopustiti da propadne nagrada onima koji čine dobra djela.” (El-E‘araf, 170)

Umjesto „njihova nagrada“, kaže se „nagrada onima koji čine dobra djela“.

Time se ističe da su pridržavanje Knjige i obavljanje namaza dobra djela te da Allah neće dopustiti da propadne nagrada bilo kome ko čini dobro.

Zaključak: Imenica se koristi umjesto zamjenice kako bi se naglasilo značenje, pojasnio razlog i poruka proširila na sve koji imaju spomenutu osobinu. Ponekad se imenica ponavlja i radi izbjegavanja nejasnoće.